ZVORNIK, 11. septembra – Sve se okrenulo naopako u zadnje vrijeme, pa i to da prilikom raskida veze između momka i djevojke, njena porodica, majka posebno, više pati od nje same. Šta se to primijenilo u svijesti ljudi i njihovim glavama i jest i nije teško odgovoriti, ali je činjenica da su nam se negdje kroz ove teške godine izgubile tradicionalne vrijednosti.
O ovome govori i istinita priča mladog i naočitog momka Marka, koji u jednom poznatom turističkom mjestu uspješno završava školovanje. Poslodavci se već nadmeću čije će redove pojačati i čiji će dres obući, fudbalskim riječnikom rečeno. I taj mladi momak, osim što je naočit, sportista, odličan đak, on je i iz čestite i poštene familije. Po svim mjerilima idealan za budućeg mladoženju.
Upravo to je i primijećeno od strane komšija, rodbine, školskih drugara, djevojaka, a posebno njihovih majki koje bi baš takvog zeta. I onda, kreće lov na mladog momka koji puno obećava. Djevojke ga salijeću, prijatelji i drugari zovu na piće, svakog dana da ga upoznaju sa nekim svojim rođakama, komšinica ima djevojku kao „skrojenu“ za njegovu ličnost negdje u otadžbini hiljadama kilometara daleko i tako u nedogled.
A Marko, junak ove priče, onako tih, vrijedan, pošten, momak briljantne karijere i bez mane u svakom pogledu, na sve to gleda sa strane sa smiješkom na usnama i ponekad crvenog lica, jer nije navikao na svu tu „halabuku“ oko njega. On smatra da je samo normalan momak koji ima kućno vaspitanje, talenat za sport i mašinske nauke, kao i mnogi drugi njegovi drugari i ništa više od toga.
Ipak, koliko god bio skroman i ne želio priznati ni nama, a ni sebi posebno, on je drugačiji, poseban. To su prepoznali i mnogi iz njegove bliže i dalje okoline. Koliko god ga salijetale Ruskinje, Francuskinje ili Italijanke, čini mi se da je najviše zanimljiv djevojkama sa naših prostora. Poželjan je „zetonja“ po više osnova, em mlad, školovan, uspješan, tražen, em ima pasoš zemlje koja je po svim ekonomskim parametrima sinonim za lagodan i normalan život.
I tako, priča mi on, kada je nedavno zbog nekih samo mladima znanih razloga prekinuo sedmomjesečnu vezu sa jednom „našom“ djevojkom, ona je to prihvatila najnormalnije i bez ikakvih uslovljavanja shvativši to na zdrav i normalan način, ali njena majka se nikako nije mirila sa tim. Pokušavala je raznim „manevrima“ udobrovoljiti i ćerku i njega posebno, da ne raskidaju vezu, jer su upravo njih dvoje rođeni jedno za drugo. Naravno i pored svih svojih argumenata i ubjeđivanja nije uspjela u svojoj namjeri. Oni su ostali pri svojim stavovima, shvatili su to kao nešto normalno, nastavili su se družiti kao drugari, ali majka se nije mirila s tim, pa ju je cijeli komšiluk tješio najmanje dvadeset dana…
I danas nekoliko mjeseci poslije svega ona sa tugom u glasu, sjetom u duši i ponekom suzom u oku spominje Marka, momka kojeg bi svaka majka za zeta poželjela.
ĐURO KRČIĆ