Dočekali smo i taj dan. Haške sudije postale su prošlost, bar što se tiče nas u bivšim jugoslovenskim republikama.
Presudom bivšim šefovima SDB Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, stavljen je “katanac” na Haški tribunal, koji je sa radom počeo prije tačno 30 godina.
Prilikom osnivanja Haškog tribunala poručeno je da će oni koji su počinili zločine u ratovima morati položiti račune, i da nijedan ratni zločin neće ostati nekažnjen.
Da li je tako i bilo?
Odgovori će biti različiti, u zavisnosti od toga koga pitate.
Ako pitate Srbe, odgovor će biti jednostavan: “Ne daj bože da se takav sud više ikada osnuje”.
Hrvati će vam reći da je Haški tribunal donio djelimičnu pravdu, a jedini koji mogu biti zadovoljni su Bošnjaci, jer ako je suditi po haškim presudama, oni u ratu nisu ispalili niti jedan metak.
Ratovali su Srbi i Hrvati, kako međusobno, tako i protiv Bošnjaka, napali su Bosnu i Hercegovinu, činili ratne zločine i druga zlodjela…
Doduše, Hrvati djelimično, Srbi su ti koji su, ako je suditi po Haškom tribunalu, bili najgori od sve djece bivših jugoslovenskih republika.
Među 91 osuđenikom pred Haškim tribunalom, najveći broj je Srba. Samo za ratne zločine na teritoriji BiH osuđeno je više od 50 Srba na ukupno 967 godina zatvora, dok su Bošnjaci i Hrvati dobili trostruko manju kaznu.
Na doživotne kazne zatvora su, takođe, osuđivani samo Srbi. Čitav srpski vojni i politički vrh je osuđen za ratne zločine u proteklom ratu, dok su za bošnjački i hrvatski vojni i politički vrh važili drugačiji aršini.
Haški tribunal je rekao i da su Hrvatska i Srbija učestvovali u ratu u BiH, ali isto to nisu rekli za Saudijsku Arabiju, Siriju i druge zemlje iz kojih je dolazilo na hiljade mudžahedina koji su ratovali na strani Bošnjaka.
Stravični snimci odsječenih srpskih glava i poziranje mudžahedina pored srpskih osakaćenih tijela za haške sudije nisu bili ratni zločin.
Isto tako, ni 3.267 Srba iz Srednjeg Podrinja, koje su ubile muslimanske snage tokom proteklog rata, nisu bili vrijedni pažnje, kao ni hiljade drugih Srba koji su živi spaljeni u svojim kućama, silovani, preklani, premlaćivani i na svakakve načine ubijani od Trebinja do Krajine.
Za Zapad ti Srbi nikada nisu ni postojali, pa samim tim nisu ni ubijani.
Da li je to pravda koju je Savjet bezbjednosti UN obećao onda kada je osnivao Haški tribunal?
Ako jeste, hvala mu.
Sljedeći put kada budete dijelili “pravdu” nas zaobiđite, snaći ćemo se sami.
(Autor: Snježana Karić, Srpskainfo.com)