Valentin Incko prijeti sankcijama, Johan Satler kaže da je OHR-a previše u BiH i da je potrebno postepeno smanjivati međunarodno prisustvo u BiH, a obojica su međunarodni predstavnici kod nas.
Ovakav javni raskorak može da znači samo dvije stvari da je fingiran, kako bi šef Delegacije EU ispao dobar momak, ili da šef OHR na kraju svog mandata zaista radi na svoju ruku, možda zajedno s još nekim ko želi da kazni pojedine političare u Srpskoj. Da se iskupi za višegodišnje tihovanje koje Incku zamjere u Sarajevu, jer zaboga, ništa nije učinio na stvaranju „države BiH“. U prevodu, nije smjenjivao ljude i nametao zakone u cilju centralizacije BiH.
U ovoj priči je, izgleda, najvažniji trenutak. Od kada su Plavšićeva, Krajišnik i Karadžić dobili povelje prošlo je više od četiri godine, a Incko je tek sada zvanično, prijetećim tonom, zatražio da im budu oduzete. Teško je povjerovati da takva inicijativa nema veze s njegovim drugim najavljenim korakom, a to je nametanje zakona o zabrani negiranja genocida.
Drugo, Incko pokazuje mišiće u vrijeme kada treba da pakuje stvari, jer se uveliko najavljuje da je Nijemac Kristijan Šmit njegov nasljednik. Da li to Incko, koji je važio za „američkog čovjeka“, želi unaprijed da zamuti rijeku „Merkelinom čovjeku“ ostavljajući mu kao dominantne teme one za koje možemo da pretpostavimo da Šmita mnogo ne zanimaju? Upućeni tvrde da on stiže da u „blickrigu“ pokuša da sasiječe stvari koje koče briselski put BiH, a potom da palicu prepusti Delegaciji EU.
Po svemu sudeći, na sceni je novi globalni sukob velikih na našem tlu, u kome se mi svojski trudimo da nastradamo. Počeli smo pozivom Valentinu Incku da podnese izvještaj Narodnoj skupštini (zašto baš sada?), a nastavili s porukom Šmitu, predstavniku najmoćnije zemlje u Evropi, da je nepoželjan u Srpskoj.
Uzdati se u to da Rusija neće ni dozvoliti njegov dolazak u BiH jalov je posao. Ne bi bilo prvi put da Rusija, zarad svojih interesa, šokira vlastite saveznike.
(Slobodan Popadić, Srpskainfo)