Predrag pretrčao od Zvornika do Hilandara: Dnevno trčao po dva maratona

0

ZVORNIK – Vjera u Boga najjača je od svih. Sa tom istom vjerom Predrag Subotić prešao je 1.050 kilomatara. Dugogodišnji sportista istrčao je, kako i sam kaže, svoj životni put.

Nakon 12 dana, krenuvši iz Zvornika pješke Predrag je stigao do svetogorskog manastira.

Oduvijek je imao želju da posjeti Hilandar, međutim, nakon zdravstvenih problema prilikom rođenja sina Sergeja želja je jačala, te je nakon dvije godine krenuo na sveti put.

“Hvala Bogu dragom on je sada dobro, tih problema više nema. Ta želja za odlaskom na Svetu goru, na Hilandar pješice, odnosno trčanjem, je postala sve jača. Na taj način sam shvatio da želim da se odužim, da to bude neka moja zahvala prema Gospodu Bogu za sve što je uradio za mog Sergeja, što je on danas živ i zdrav i što je sve u redu s njihovim zdravljem”, rekao je Predrag za ATV.

U dogovoru s kolegom, odluka je donesena krajem maja i tada kreću pripreme za ultra maraton.

Iz opravdanih razloga kolega je odustao, ali jaka želja gurala je naprijed Predraga, te na hodočašće krajem septembra kreće sam.

“U neku ruku bilo je teško krenuti na takav dug put sam, bez nečije podrške, bez nekog ko bi bio s tobom i zajedno da prođete te neke probleme koji su bili očekivani. ja nisam htio da odustanem, nego sam na taj put krenuo i, hvala Bogu dragom, završio”, priča nam dalje Predrag.

Dnevno je trčao po dva maratona, i tako 12 dana zaredom. Ni vrijeme nije bilo na njegovoj strani. Put kroz Srbiju otežavala je kiša.

“Nijedan dan nije bila ista kilometraža koju sam prelazio. Krenuo sam iz Zvornika i stigao prvi dan u Valjevo gdje je bilo otprilike 115 kilometara. Drugi dan je bio Čačak, treći Kruševac, četvrti Niš…, Zatim Vranje, pa Skoplje, Štip, Strumica, Nea Santa, Stavros, Stratoni i na kraju posljednji dan je bio Uranopolis”, prepričava nam svoj put i dodaje:

“Najduža relacija mi je bila od Niša do Vranja – 124 kilometra i to je možda bio najteži dan na tom mom svetom putu”.

Javile su se i povrede zbog kojih je strahovao da neće moći ispuniti svoj cilj.

“Bilo ih je dosta. Prvo je krenulo sa tetivom na koljenu. Nakon toga spustile su se povrede na skočne zglobove na obje noge i pokosnice. Bile su toliko povrijeđene da nisam imao puni pokret stopala. Međutim, u svakom gradu kako sam stizao naveče su mi organizovali fizioterapeuta. Ti ljudi su mi u velikoj mjeri pomogli, da budem dobro, da me osposobe da nastavim sutra svoje trčanje i sveti put”, objašnjava Predrag.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име